Amika.rs

Игор Анђелковић - Кобе - Јапан


Од неправедних санкција до мегаградa Токиjа

E-MAILS OF JAPON – 7. i 8.


From: Igor Andjelkovic Fri, 15 May 10:17:17 +0900

NE MOZE!!!
MENJAM!!!
Kako si smeo da prebacis 4 tacku na osmu?
I da izbacis desetu?
I ubio si idealnu verziju dobre zurke?
BRE, BRE, ti kad cenzurises - CENZURISES!!!
*****************************************************
Zivotinje na pismu (koje si pominjao) - samo bik - to nam je horoskopski znak. Ja
sam poslao kovertic sa par poklona koji mogu da se saljnu postom (mogu da stanu u
kovertic).

Fri, 15 May 17:21:21 +0900
he,he...
hvala, hvala...
Telefon, subota, 3 popodne po mom, 8 ujutru po vasem. Cekacu poziv, ali za
svaki slucaj: mozda se javi neko drugi, ili na japanskom ili na engleskom.
Samo ponavljaj IGOR, IGOR a mozes i YUGOSLAVIA (to, ako si kreativan). A
ako si znalac, onda ponavljas: "May I talk with Igor?", i onda
sacekateee......dok me navataju.
A verovatno cu i u subotu pre 3 (8 po vasem) da navratim do firme, poste
radi.
Cujemo se
Lingvista

Mon, 18 May 13:40:43 +090
Culi smo se. Taman sam bio ustao. Sa telefonom je cudna stvar: postoji kao neki
odjek koji ja cujem. Sta god da kazem, cujem se jos jednom. A cini mi se da vi ne
cujete mene nego taj odjek.
Jel zmaj preziveo? To je jedino bilo sto je moglo da stane u kovertu. Ako je sve u
redu, nemoj onda da palis postu.
To sa svecom (citaj: vatrom), tu je na mene. Jos jedan Vatroman.
Juce ujutro sam, prvi put otkad sam ovde, isao na basket (hehehe) i odrao neke
lokalne mangupe. Onako, rodjendanski. Spontano. Sad me sve boli. Upala misica
(otkud to meni?).
Popodne, klasicna zuraja (japanska). U stanu, 10-ak ljudi, klopa tesko opisiva,
australijsko (!!!) vino (sampanj) i ona kruskovaca. Nije losa kombinacija. Spremise
mi tortu, sa svecicama (neeeee, ne svih 25), par poklonica i eto...
Jel dobro prosla kombinacija cestitka-amajlija-zmaj? Samo to staje u pismo.
Ajd'
Stari Grk

Wed, 20 May 09:58:53 +0900
...pa sta kazu gospoda sponzori? A to sa strane nisu reklame nego linkovi (veze,
precice...) za ostale delove cafe-a. Te dve trake sa leve i desne strane su u
nekoj zitoj boji, sredina je siva, ako se ne varam (haha, sad sam ko Milka
Babovic: "Za vas sa prijemnicima u crno-beloj tehnici, ona nosi predivnu haljinu
sa crvenim...a on, u divnom......)
Kao i obicno, opet imam genijalnu ideju:
Sa obzirom da i ovako nameravaju da mi daju "prazan" kompjuter i da mi instaliraju
samo ono sto koristim, bilo bi lepo da mi vi saljnete jedan CD sa svim programima
koji mi trebaju, naravno na engleskoooommmm...da se ne patim vise sa kvako-kukama.
Taj CD treba da se napravi. Cena je negde oko 25-30 DM. Jel' imate love? Ja jedan
CD sa nekim programima imam, ali to je sve za win 3.11, a sada mi treba nesto
slicno ali za win95 (ukljucujucu i sam win95). Iovako sam nameravao da napravim
taj CD ali kad se vratim. Ja cu ovde sada da se raspitam koji mi jos programi
trebaju (sta ce jos da mi uvale da radim).
Projekat u toku...
Projektant

Wed, 20 May 16:42:12 +0900
Odgovori na pitanja:
Dobro sam.
Uskoro.
Nisam delio, nisam znao ko ce doci na zuraju (to je ono - uvek sve
poslednji saznam, a ponekad ni poslednji)
Kad i tokijska prica.
Uh...
Otkud poruka u ovo doba? Oko 9, 9:30?

Kako se zove ciga koji prodaje CD-ove?
CD ROM
Ciga: stanovnik Jugoslavije, romske nacionalnosti, muskog pola.
srpski: ciganin (od miloste - ciga)
nemacki: cigojner
engleski: dzipsi
Ajde sada, nadji vic ponovo pa ga pregledaj...
Pa, naravno, cestitate u moje ime...nemoj samo da pijete u moje ime!

Usi ne diraju, poklona nesto malo. Posao stagnira - tip koji treba da mi
ispokazuje stvari se retko pojavljuje a bez njega nemam nade da sam nesto
odradim. Cuh da od 1. jula pocinje pravi posao.
Trudbenik

Fri, 22 May 10:01:04 +0900
WWWWWWOOOOOOOOOOOOOOOOWWWWWWWWWWW!!!!!!!!!!
Kakva dramaaaaa!!!!!!!
Laznjak bre....ne znam ga. Ja sam imao jednog konamdira cete i taj je Todorovic. A
sef voda Orlovic. Ni blizu.
Sad, ono, glupo zvuci da sam u Japanu, sta jes'- jes'. Ni ja ne bih poverovao. Imas
ti one papire (kopije) od AIESEC-a i firme koji potvrdjuju gde sam, pa ako zagusti,
daj im. Lako je posle reci: produzio je boravak. Cak je mozda i bolje uvaliti im to
da me ne vode kod njih u papirima kao pobegulju. Posle ima samo WC-e da cistim
(hehe).
Pitaj ti njega za cin (ako zove ponovo) i koja je to jedinica. Da se zna. Mozda
bude potrebno da pojurim onog mog Orlovica (bas sam pre odlaska bio kod njega, a
poslao sam mu i razglednicicu...cist marketing). Mozda ga (Orlovica) samo pitati
sta da se radi. On mi bar veruje da sam u Japanu.
E, bas sam mogao na neko normalnije mesto da odem... :)
General U Razvoju

Fri, 22 May 14:40:23 +0900
Sad meni pade na pamet...
Pazi ovako:
Ovi mangupi zezaju univerzitet. I? Univerzitet ode u generalni strajk. I? I posto
univerzitet strajkuje, nema vise redovnih i vanrednih. Posto Voja kaze da
studenata ima 80.000, eto bar 40.000 vojske. A? Taman lepo saceka da se skupe, pa
ih pokupi i onako kolektivno na "razgovor zbog reorganizacije".
Engleske knjige iz biblioteke (ne citas temeljno feljtone, ccccccc).
Cene ne smem da gledam. Ali, proviricu za koju.
Ja ovde nemam termometar, ali sam danas pitao ljude kolika je temperatura. Kazu -
28. Sutra basket ili kupanje? Ili oba. heheheeeee....
KapicaZaPlivanje

Mon, 25 May 09:04:16 +0900
'bes svadbu kad ste trezni.
Subota, basket, dva puta (u jednom danu) hehehe...i dosta toga sam pokupovao
popodne.
Nedelja, spavanje, baseball utakmica i kuglanje.
E, da. Ne pravim onaj CD. Firma i ovako nabavlja w95 englesku verziju,
nabavice i access tako da imam u globalu sve sto mi treba. Bilo bi suvise
smaranja zbog nekoliko sitnijih programa. To cu ja polako da prevucem preko
interneta.
Ovih dana tucem po paradajzu.
Tomatoman

Mon, 25 May 14:42:54 +0900
Za textic: ima jedna greska - cifra od 100 biliona je u stvari 100
milijardi (ako te neko pita). Bedak je u tome sto sam ja to pokupio preko
interneta sa nekog americkog fakulteta (jedino mesto gde su dali cifru
stete od zemljotresa), a na engleskom (to sam naknadno saznao) milijarda
se kaze "bilion". Slabo sam ga isprevodio. Sta ja znam sta su milijarde i
bilioni, da je rekao 10 DM pa bih ga razumeo...hehe...

Imam jedno igraliste za basket u blizini, ispod auto-puta (da,da, ispod).
U stvari, vise je auto-put iznad. I ne igraju tako lose, samo 'bes basket
kad sam ja najvisi (ili bar medju najvisima).
Sta sa kuglanjem? I ne ide mi bas nesto.
Nama je posle mozda i vise od 30 stepeni zveknula kisa a i temperatura za
jedno 15-ak stepeni.
Opet sam dobio platu. Jel' oni to misle svakog meseca ovako?
Truli Bogatun U Razvitku

Tue, 26 May 09:01:39 +0900
Sto se recepata tice, pitacu. Ne brinite, ne kuvam ja cesto nesto
ozbiljno. Da li ja licim na nekoga kome hrana zauzima znacajno mesto u
zivotu? Pa da sedim vise od 15 min u kuhinji i spremam ko-zna-kakve
djakonije.
Kontakte imam, a novosti ne mogu da izmisljam bas svaki dan.
Anti Kuvar

Tue, 26 May 15:50:54 +0900
U koje si ti to vreme poceo da ides na posao?
Kupao se nisam, nisam lud. Bas sam rekao da je zahladnelo. Mada je par
dana bilo vreme i za kupanje.

Veeeeeliku gresku sam napravio sto vam nisam javio da mi posaljete moje
ruzne plave letnje patike. One sto sam ih platio 15 dinara. Pre
godinu-dve. Sad cu ovde morati da platim "prestizne" letnje patike (nema
rumunskih) nekih 10-15 $ . Ali, neka. Plata mi dozvoljava. Gledacu da
kupim neke koje su i u nasim krajevima prestizne. Pa kad se vratim , pa
kad prestignem...

Beonet (jedan od nasih delova interneta) prenosi svaku utakmicu
reprezentacije. Govorimo o radio-prenosu. Sto znaci, preko interneta
slusas radio-prenos. Ja to odavde ne mogu, ali bi ti to mogao (zvucna
kartica, zvucnici). Jos malo, pa nece biti bitne frekfencije, predajnici,
repetitori...na internet niko nema pravo i svi imaju pravo.
Sledeci korak - TV prenos preko interneta...a sto ne bi moglo - monitor
ima rezoluciju kao televizor, jos samo da malo pojeftine jaci racunari
(koji mogu dovoljno brzo da skroluju sliku) i eto.
Poredjenje: kisobran kosta koliko 2 rucka.
Kisobran ili rucak, odlucite sami.
Prestizni

Wed, 27 May 08:44:42 +0900
Kisobran imam odavno. Optimalna varijante. To je taj za dva rucka. Dilema: da li je rucak skup ili kusobran jeftin?
Patike, ali letnje. A kad vec moram da kupim, onda kupim nesto sto ima prodju i kod nas. Bedak je sto one rumunske od 15 dinara kostaju ovde 15 dolara (nema neke drasticne razlike). A one malo bolje mislim da kostaju koliko i kod nas (sve je to uvoz iz USA).

Za finansije: jel' vama treba pomoc ili se uklapate?

U knjigama nema, prakticno: ako si ludi Srbin iz Kanade, Japana, Australije i ko zna gde i hoces da slusas prenos utakmice, i imas potreban hardver i softver, odes preko interneta do beotel-a i slusas. E, taj isti beotel koji prenosi utakmicu 2-3 sata moze da prenosi i radio index ceo dan. Sad, jedini je bedak koliko ce to ljudi moci da slusa. TV, to nece za narednih 3 godine (slobodna procena),ali u narednih 10 prosto mora da se desi. Ako ces nesto da pises o tome, da
se raspitam?
Jeste, duzan sam, ukucavam ali mi slabo ide.
Relativnost: juce me sacekalo 13 poruka, danas jedna.
Postar U Strajku

Wed, 27 May 15:02:03 +0900
Pa jeste razlika u standardu i tehnologiji - mi smo napredniji, kod nas je sve
dzaba. hehe...

A cene: walkman (malo bolji, doduse) ovde je 100$. Pa ti vidi. Ubi me ako neki
(doduse, prostiji, ali isto takav walkman sa radiom i kasetofonom) ne moze da se
kupi kod nas za manje od 50$. 50$=50*1.8DM ...oko 90 DM. Ne znam, i mene su lagali
o jeftinoci tehnologije ovde...ovde cak manji procenat studenata ima kompjuter nego
kod nas (licna procena).

Dobili ste finansijski izvestaj pre Tokija, devizne rezerve od oko 700$ bese? Takav
trend nije nastavljen i ovog meseca (zbog Tokija), ali sam cak i ovog meseca bio
pozitivan. Nesto sitno ali pozitivan. Od 9.5. na racunu imam 233,690 jena i od tada
nisam nista podizao. Pre tri dana mi je legla plata (jos 140,000 jena vise). Ali,
zadrzimo se na cifri od 233,690 jena. To je, kao sto primecujete, cifra od POSLE
Tokija. Kada od te cifre odbijemo 125,000 jena koliko sam doneo sa sobom (1,000
USA$, tada je bilo 1:125), dobijemo da sam za ova tri meseca (uracunavajuci
troskove sa Tokiom) u plusu cirka 233,690-125,000=108,690 jena, radi lakse
racunice recimo 100,000 jena. Sto u $ iznosi skoro 770$, sto u domacoj valuti
iznosi skoro 1,400DM, pri cemu treba uzeti u obzir da bar jos nedelju dana necu
morati da uzimam novac iz banke, jos mi traje ono sto sam pokupio poslednji put.
Kad bolje prostudiram izvode iz banke, rekao bih da mi je Tokio pojeo
pretpostavljenu svakomesecnu neto zaradu od nekih 40,000 do 50,000 jena , od toga
30,000 za kartu (brrrrrrrr.....). Uh. Ni Avram vam ne bi dao ovakav izvestaj.

A internetom ne moze mnogo toga da se porusi jer je ipak ogranicen broj ljudi koji
ga koriste. Mada je luda varijanta. Videcu pa cu odsad da saljem sve sto moze da
koristi. Za tekst su ljudi ostavljali komentare ali ne suvise. Ali je to obrisano,
svi komentari i mogucnost komentarisanj se brisu posle 2-3 nedelje. Tehnicki
nesavrseno. Ali nije bilo nista spektakularno. Jedino jedan tip iz USA koji je
doziveo zemljotres na Floridi.

Kako vojska? Ako bude opet zvao onaj mangup, trazi mu adresu da mu saljnem
razglednicu :)
Dezerter U Krajnost
(normalni ljudi dezertiraju u Madjarsku, Grcku, Nemacku...malo ludji u Kanadu i
Australiju, a gde sam ja zaglavio...)

PAX AMERICANA

sazetak:
MNOGO JE VECA OPASNOST OD PRLJAVIH IDEOLOGIJA I RELIGIJA NO OD PRLJAVIH
TEHNOLOGIJA, JER PRVE ZAGADJUJU DUSU A DRUGE SAMO OKOLINU.

E-MAILS OF JAPON - 8

From:
Igor Andjelkovic

Thu, 28 May 09:27:34 +0900
Nisam kriv sto imam para! A na sta i mogu da trosim kad me drze u kancelariji po
ceo dan? A ponekad i vise dana! (ha!) Pa nema, samo subotom i nedeljom ako nesto
potrosim, preko nedelje klopa i to je. Gledajte to sa druge strane: ako ja od mog
bruto dohotka (!!!) oduzmem koliko placam sobu (140,000-45,000), dobijem moj neto
prihod od 95,000 jena. A kako mi ostane oko 40,000 mesecno, to znaci da ja sam,
samo na klopu i idi-mi-dodji-mi potrosim oko 50,000. E, sad me mrzi da se
preracunavam a vi vidite koliko je to maraka, dolara, kuvajtskih dinara i sl.
Kasetofon, bojim se necu moci da ponesem nazad ako ga kupim, a i skupi su. U
dnevnoj sobi postoji cd player, a i u sobi sam retko.

Zar vi stvarno verujete da ja mogu jos da omrsavim?

Textovi su legendarni: mesavina genija i ludaka. Ima mnogo rupa i subjektivnosti,
ali ja na primer nikad ne bih mogao da sklopim onakvu pricu. Mada, ima tu nesto.
Trebalo bi i proveriti dosta stvari, ali paralele koje je izvukao su interesantne.
Sto se tice razglednica i pisama, odvratan sam. Ne volim da pisem, imam jos par
ljudi koji nemaju pristup internetu a kojima jos nisam poslao razglednicu tako da
nemaju pojma sta mi se desava.

Vi bi mogli da se pobrinete pa da mi posaljete (ako nadjete) neku kao razglednicu
ili sliku velicine razglednice (da moze da stane u koverat) sa Belim andjelom (jel
i "a" veliko???). Bilo bi lepo da je saljnem u Tokio.

Za renoviranje pijace je tesko poverovati. Jel to DS?

Komaraca ovde ima samo na kasicicu, jedino sto gajimo od zivotinja to su
bubasvabe. Nema ih mnogo ali su histericno velike (padnes u histeriju kad ih
vidis).
Definicija: brzina bubasvabe je proporcionalna njenoj velicini.
Tako da mi imamo mozda najbrzu ergelu bubasvaba. Ne isplati se juriti ih, ali
Japanac smislio, eeee......neki sprej, poprskas je i posle tri sekunde je
omamljena, izgubi orijentaciju i onda pocne da juri, ali uglavnom u krug (a ne
ispod namestaja). I dok tako juri, isprskas je jos malo i gotova je za par minuta.

Ceo komsiluk je pun macaka, tako da nema sanse za postojanje miseva ili pacova.
Zatekne se i poneki pas, a sa vremena na vreme se ujutru cuje i pevac (!!!) . U
stvari, ja nisam u Japanu nego sam odmah tu, iza Avale...
Cleric

U skladu sa trenutnim trendom na Cafeu i sveze otvorenom sahovskom
diskusijom, napravio sam sebi tablu (!?) i sad cu da opicim dopisni sah
sa nekim od prisutnih. Kad odlazim sa posla, pokupim potez, osmislim kuci
i sutra ujutro posaljem moj i tako redom. Jesi ti za partiju? hehehe...
Nasao sam (na internetu) font koji stampa figure (iste kao na "mefistu"),
odstampao ih,isekao, u wordu napravio tablu (4 tabele 4x4 koje sam
spojio), zasiveo sam "crna" polja i eto. Sve od papira, ali bogovski
izgleda. Razmisljam se cak da je okacim na zid pa da analiziram onako
oficijelno, stojeci :) A i malo cu da ojacam tu i tamo nekim kartonom.
Sahista - Kalfa

Thu, 28 May 14:43:59 +0900
Ja tebi e5.
Postavio sam jedan oglas na cafeu, i ti, to su dve partije. Dosta za
pocetak.
Onakvih momaka ima koliko hoces. Svako sa svojim tripovima. A prilika
koliko hoces: dikusije: politika, sport, sve i svasta, racunari,
automobilizam, knjizevnost, humor i jos 4-5 manje zanimljivih. Recimo,
diskusija gradovi - pa se nalaze face iz Sarajeva, Banja Luke, Beograda,
Toronta i sl.
Sadrzaj ne postoji jer se jednostavno svakodnevno menja. Postoje
pretrazivaci, tj. ti zadas kljucne reci i on ti izbaci sve adrese u cijem
opisu se nalaze te reci. Kad sam trazio, recimo, cifru stete zamljotresa
u Kobeu, postavio sam kao kljucne reci: earthquake i Kobe: on izdvoji sve
adrese koje imaju u opisu te dve reci. A medju njima sam "pesice" nasao
text koji pominje cifru. Sa tim sto moras postaviti prave reci, ne vredi
ti ako ti izbaci nekih par hiljada adresa (textova) koje se doticu teme,
ne mozes sve da pregledas. Imas i opciju koja omogucuje da NE uzima u
obzir textove koji IMAJU neku rec. U globalu, 80% stvari na internetu su
gluposti. Eto jos jednog razloga sto nema adresara.
Kazi sta te interesuje (koji textovi) da ti nadjem i posaljem :)
Textonalazac

Fri, 29 May 10:27:44 +0900
A sad, jedan spektakularni:
2.Sc6
Oko kompjutera: ja nemam sahovski program ovde. Tu je potrebna ipak izvesna
doza postenja i poverenja: nikad ne mozes znati da li onaj prekoputa koristi
knjige, kompjutere i ko zna sta sve. Ali je pretpostavka da ne koristi.
Uostalom, tada nije zanimljivo. Tesko je poverovati da bi neko ko je spreman
da mesec dana igra neku partiju celu svoju aktivnost sveo na ukucavanje mojih
poteza i prepisivanje odgovora.

Poceo sam jednu partiju sa nekim Krembom (nadimak) i izazvao sam i Bobana :)
Uobicajeno je da se ljudi na cafeu predstavljaju u diskusijama nekim nadimkom
(mada nije obavezno). Ja sam prvo hteo da koristim svoje ime, ali je vec bio
jedan tip koji se potpisivao kao Igor. I onda sam morao da izaberem neko drugo
ime (da ne bi bilo zbrke). Tad su Japanci masovno pricali da licim na Piksija.
Ali, da mi nadimak bude "Piksi", malo je suvise prepotentno. I tako, setim se
drugog lika za koji mi je par ljudi sa fakulteta reklo da licim na njega:
Talicni Tom (!?!?!?!). Ali i to je malo glupo, da se poistovecujem sa junakom
crtanog stripa. Ali ono Talicni.....nekako me u zadnje vreme hoce sreca (u
narodu poznatija kao talija) - te put u Japan, pa svi dadose pare, pa dobra
plata, pa mi nista ne fali... Pa ko reko, zasto ja ne bih reklamirao svog
generalnog sponzora: Srecu (Taliju). Posto je Srecko ipak malko glupo, a za
Taliju postoji i uporiste u mom liku (rekose ljudi sa faksa), na Serbiancafeu
me mozete naci sa nick-om (nadimkom) Talicni.

Internet ne postoji fizicki. To je gomila kompjutera iz celog sveta povezanih
medjusobno. Svaki od tih kompjutera ima ponesto u svojoj memoriji. Moguce je
da i nas kompjuter pretvorimo u deo Interneta: za to ti treba telefonska
linija preko koje ce ljudi da se kace na nas racunar i direktna veza optickim
kablom za neki drugi kabl (krak interneta). Evo ti primera: eunet je povezan
sa internetom, ti do interneta dolazis tako sto telefonom pozoves i ulogujes
se na eunet. Time si upao u jedan krak. Gde ces posle toga da odes, nije
ograniceno. Opticki kabl (sta god to bilo) se koristi jer je brzi i ima vecu
propusnu moc: telefonom moze da se prikaci samo jedan korisnik, eunet optickim
daje vezu za stotinjak pojedinaca (telefonskih korisnika) sa internetom
istovremeno. Sa tim sto eunet moze (nabudzili su linije) da ima prikacenih
stotinjak ljudi preko telefona. Na primer, FON, isto tako povezan optickim
kablom za internet, moze da opsluzi samo 4 telefonska poziva odjednom. Za
igorcafe, treba dirktna veza sa internetom (preko postojecih krakova interneta
kod nas, tzv. provajdera : eunet, fon, etf, bktelekom i sl. sto se placa), jos
koja telefonska linija (inace ce moci da se prikaci samo po jedan korisnik u
jednom trenutku) i malo vise memorije (u nasih 420 MB ne moze mnogo da stane).
Postoje programi koji racunar (memoriju) modifikuju tako da tebi ostaje jedan
deo za koriscenje, drugi deo je skladiste na koje svako ko se prikaci moze da
ostavlja ili skuplja fajlove. To ti je u najkracem.

Ako hoces sve podatke o cafe-u, za neki text, da pitam coveka? Tekstovi su tu
sporedna stva. Ima diskusija, oglasa, informacija i sl. I mesto za
"cavrljanje": bude po 40-50 ljudi istovremeno ukljuceno pa pricas sa nekim
(ili vise njih)

Za druge cafee na srpskom ne znam, ali znam na hrvatskom i bosnjackom :) U
fazonu serbiancafea postoji hrvatski "monitor" i muslimanski "bosnia-online".
Navratio sam par puta da vidim sta ima. :)
Inace, serbiancafe je komercijalan, izdrzave se od sponzora: ima reklame firmi
i slicno. Cim udjes u cafe, udaris o Zepter reklamu :)
To je perspektiva (sto si ispisao), ali je jos skupo sve nabaviti i
organizovati. Malo po malo. Sigurno ce Beta i Fonet kad dodje vreme sem
pisanog texta da ubace nekog spikera da to iscita pa da bude varijanta kao sa
tacnim vremenom preko telefona: ti kliknes, a masina ti reprodukuje vesti.
AlSamSeRaspisaoooooo

abu srbin - May 28, 18:07 (207.107.219.24)
*** A evo malo feralove zajebancije na nas racun:

FERAL TRIBUNE, SPLIT, 4 SVIBNJA .
DOBRO JUTRO HRVATSKA / MARS U SANKCIJE
VODIC KROZ SANKCIJE
Ugledni kolumnist iz Beograda, poucen vlastitim iskustvom,
instruira Feralove citatelje kako prezivjeti u ovom strasnom casu

PETAR LUKOVIC - PERO S ONOG SVETA

Stara srpska izreka "Ko rano rani - dve sankcije grabi" jos jednom
se dokazala kao nepogresiva ideja-vodilja nemastovite Kontakt -
grupe: po drugi put u sest godina, Jugoslaviji su uvedene sankcije,
cime smo se samo na bod priblizili odlicnom Iraku koji na tabeli
Svetskog Prvenstva U Blokadi ima sankciju vise pred domacom
publikom, ali smo zato u poslednjem minutu pretekli Severnu Koreju
zbog bolje gol razlike. Buduci da se nakon uspesnih igara i serije
pobeda na gostovanjima (Drvar, Herceg Bosna...) na ovo ekskluzivno
Prvenstvo Velikih Naroda nedavno kvalifikovala i Hrvatska
(cestitamo!), pravi je trenutak da znatizeljnim hrvatskim citaocima iz
prve (srpske) ruke ponudimo vodic kroz tzv. zivot pod sankcijama.
Vezite se, uzlecemo!

PRAVO IME SANKCIJA: Nepravedne, Nezasluzene, Nicim
Izazvane Sankcije (u daljem tekstu: NNNIS).
STA CETE CUTI NA TELEVIZIJI I PROCITATI U
"VJESNIKU": Da su Nepravedne, Nezasluzene i Nicim Izazvane
Sankcije uperene protiv slobodarskog, dostojanstvenog, hrabrog,
ponosnog i nepotkupljivog hrvatskog naroda koji ne pristaje na diktate
svetskih mocnika. Da tzv. medjunarodna zajednica priznaje samo
grubu silu. Da svet ne moze da podnese pomisao da postoji zemlja
(Hrvatska) koja suvereno i nezavisno odlucuje o svojoj sudbini. Da su
se svetske siledzije urotile protiv nase domovine. Da je u pitanju
zavera globalnih razmera. Da smo mi jeli zlatnim viljuskama dok
Amerikanci nisu znali ni gde im je kontinent. Da je svaka hrvatska
ograda od pruca starija od americke revolucije. Da imamo istoriju na
koju su svi ljubomorni. Da nas oduvek mrze zato sto smo pametniji
od njih, lepsi, zato sto je nase more marinsko plavo a ne naftno plavo,
zato sto je nas predsednik Tudjman demokrata a nije svaler kao neki,
zato sto umemo da branimo slobodu i zato sto smatramo da je napad
na bilo kog Hrvata u svetu - napad na Hrvatsku.
Konacno, NNNIS su dokaz da smo oduvek bili u pravum jer nismo
pristali da zarad materijalnih interesa, kredita, boljeg standarda i ostalih
laznih zapadnih vrednosti zrtvujemo ono sto nam je najvaznije:
hrvatsko dostojanstvo.

KAKO CE VAS TESITI: Reci utehe naci cete u sledecim
objasnjenjima. Da su NNNIS samo privremene, da je pitanje dana
kada ce svet shvatiti pravu istinu i ukinuti NNNIS, da se istina O
Hrvatskoj polako ali sigurno siri koncentricinim krugovima tzv.
medjunarodne zajednice, da imate mnogo prijatelja u svetu koji ne
priznaju NNNIS, da postoje zemlje koje su prosle kroz NNNIS - a
gledajte ih sad (Srbija, recimo), sta im fali, zive ko bubrezi u loju, jos
im je bolje nego pre NNNIS!
Bice zakljucaka da su NNNIS najbolja stvar koja moze da vam se
ekonomski desi: bez izvoza i bez uvoza - morace da se aktiviraju
domaci potencijali, vise nece biti nezaposlenih, Hrvatska ce procvetati.
Pojavice se predlozi da se ogradite berlinskim zidom od celog sveta,
uveravace vas da su NNNIS pickin dim, cucete kako vam kazu da
pod NNNIS mozete da izdrzite tisucu godina (Slobodan Milosevic),
da vam je preca sudbina potpredsednika Mesnog odbora HDZ u
Vojnicu nego - da budete clan Ujedinjenih Nacija, sta ima da se
ujedinjujemo, sve ovo zlo za koje nismo nista krivi krenulo je od
Ujedinjenja, izdrzacemo, nas narod je spreman na materijalna
odricanja, ali nije spreman da se proda za saku smrdljivih zelenih
imperijalistickih novcanica.

I JOS: Reci ce vam da je besmisleno da o tzv. ljudskim pravima
govore oni koji po svojim zemljama muce crnce i Portorikance, oni
koji su na Hirosimu bacili atomsku bombu, oni koji su ceo svet zarazili
svojim hamburgerima i dzinsom, oni koji nikada nisu okusili sta je u
stvari prava sloboda. I ti da nam drze lekcije o ljudskim pravima, koja
su, da podsetimo, u Hrvatskoj mnogo veca nego sto je to predvidjeno
medjunarodnim sporazumima i ugovorima!

PRVIH 24 CASA POD NNNIS: Sve izgleda savrseno normalno, radi
gradski saobracaj, na TV ekranima sve prsti od muzike i humoristickih
serija, vrte se najnoviji filmovi, novine idu kao (h)alva... samo u
pojedinim samouslugama nema mleka. "Nista strasno, kupicu mleko
sutra ujutru" - kazete bezbrizno u sebi, odlucni i dostojanstveni da
verujete u bolje sutra.

A SUTRA: Sve kolicine mleka rasprodate su jos u pola sedam ujutru.

A PREKOSUTRA: Vec u cetiri sata posle ponoci oko samousluga i
privatnih radnji opskrbljenih kravljim proizvodima, pocinju da se
okupljaju male grupe penzionera zvanih umirovljenici. Svi imaju slicne
price: bas te noci nisu mogli da spavaju, nesto im srce lupalo, trazio im
se kisik, super je ustati ovako rano i malo prosetati po komsiluku.
Niko od njih ne pominje mleko. U trenutku kad kamioncic s mlekom
pocne da se priblizava samousluzi/radnji, gomila penzionera (koja je u
medjuvremenu prerasla u spontani zbor) pocinje da se tuce za sto
bolju startnu poziciju. Stize i policija. Slicni okrsaji odvijaju se na
tisuce punktova u gradu.

A SLEDECIH GODINA: Neki koji jos pamte mleko imaju lep obicaj
da se uvece okupe oko vatre i da prisutnima objasnjavaju kakvog je
mleko okusa, kako je simpaticno kad se kuha, kako je zadovoljstvo
piti ga sa kavom. Obicno, u takvim trenucima, cuje se pitanje: "A sta
je to kava?".

PLASTICNE FLASE: Neophodan alat za prezivljavanje pod NNNIS,
koji valja cuvati i redovito prati. Narocito zgodni su plastikaneri od
litar & po, jer se u njima diskretno moze prenositi benzin, mleko, a
odlicni su za ceste nestasice vode. Vec sada valja sortirati gajbice s
plasticim flasama, obojiti ih razlicitim bojama i cuvati na suhom i
hladnom mestu, daleko od pogleda radoznalih komsija.

BENZIN: Pogonsko gorivo za automobile koje se na prodaje na tzv.
crpnim stanicama, vec na ulici, od diler patriota koji su iz trece ruke
kupili dragocenu tecnost cija cena varira od prepodnevnog kursa kune.
Vesti pojedinci se snalaze tako sto benzin cuvaju u buricima od 200
litara, obicno u podrumu, najcesce na terasi svog stana. Desetak
eksplozija koje su raznele kvartove - podrazumevaju da sa benzinom
u buretu valja biti obazriv. Iskustvo sa teritorija na kojima su NNNIS
godinama spokojno zivele kaze nam da je najsigurnije burice skloniti u
spavacu sobu, u kojoj se obicno ne pusi, sem ako u pitanju nije
prevelika uporaba oralnog seksa.

BENZINSKE PUMPE: Spomenici lazne zapadne civilizacije kojoj
nismo hteli da se pokorimo. Posle nekoliko meseci obicno su zarasle u
korov, obilaze ih ekskurzije djaka kojima uciteljica objasnjava da su
upravo Gas Stations unistile Ameriku.

AERODROMI/ZRACNE LUKE: Ako budete imali srece pa vam
dozvole da posedujete vizu (videti pod: VIZE), u inozemstvo cete
leteti iz prijateljskog okruzenja, recimo, iz prelepe Banja Luke ili jos
lepse Ljubljane. Buduci da su Hrvati, kao kolektiv i pojedinci,
godinama gajili duboke prijateljske odnose glede Republike Srpske i
Slovenije, zadovoljstvo je biti putnik u zracnim lukama "Borik" i
"Brnik".
Sto se onog najvaznijeg tice - unutarnjeg vazdusnog saobracaja, do
mile volje mozete da putujete transhrvatskim destinacijama:
Zagreb-Rijeka, Zagreb-Split, Split-Rijeka, Rijeka-Zagreb,
Zadar-Zagreb, Zagreb-Zadar, Split-Zagreb, Rijeka- Split. Cak osam
alternativa za turisticki ugodjaj cini se fantasticnim rjesenjem dok ste
pod NNNIS.

HRVATSKA PUTOVNICA: Dok ste pod NNNIS, potovnicu nekad
zvanu pasos, mozete slobodno ostaviti bilo gde - niko vam je nece
ukrasti.

VIZE: Najstrasnija rec u NNNIS-recniku. Da biste privremeno/trajno
napustili ognjiste i zemlju vasih pradedova - a da biste usli u neku od
onih zemalja koje su prema vasoj domovini uvele NNNIS, moracete
da posedujete overeno parce papira kojim se dokazuje da je tudjinska
ambasada u Zagrebu proverila cilj vaseg putovanja, namere, vase
finansije, familiju, razgovarala sa poslodavcima, i na kraju zakljucila
da u Parizu mozete da boravite 24 casa.

KAKO SE DOBIJAJU VIZE: Nikako, ali ako ne verujete - kad
krenete po mleko u tri ujutro, pridruzite se jednom od zmijolikih
redova koji se ispred svih ambasada formiraju vec u ponoc, sa idejom
da posle 18 dana budete primljeni na informativni razgovor s jednim
od onih ustogljenih diplomata koji ce vam postavljati ovakva pitanja.
Zasto zelite da napustite Hrvatsku? Koliko novaca nosite sa sobom?
Koje taoce ostavljate u otadzbini? Da li tecno govorite indonezanski
jezik? Hocete li jesti u nasim restoranima ili od kuce nosite sendvice?
Jel' bas morate da putujete? A koji cete nam kurac?
Onda tri meseca cekate da vam jave rezultate informativnog
razgovora, sledeca dva meseca cekate u paralelnom redu za lepljenje
viza u putovnicu, narednih 60 dana organizirate putovanje u Banja
Luku a onda budete 24 casa u Parizu i jedva cekate da se vratite u
Hrvatsku.

STA VAM KAZU STRANI CARINICI: Ne kazu vam nista, samo
vas prezrivo gledaju, lupkajuci putovnicom u dlan. "Hrvat, a?"
procede kroz zube i onda razmisljaju da li da vas streljaju na licu
mesta. Najpogresnije je da im kazete da posedujete vizu njihove
zemlje. Kad im to pomenete, budite sigurni da granicu necete nikada
preci.

A STA ONDA RADITE: Dostojanstveno se osmehujete, manji ste
od makovog zrna, kazete da vi niste kao ostali Hrvati, da osudjujete
politiku rezima, da podrzavate NNNIS, steta je sto nisu ranije
uvedene, na sve pristajete samo da vas u Pariz puste na 24 casa.

STA KAZETE U SEBI KAD VAS KONACNO PUSTE: Sestru
vam jebem medjunarodnu!

O CEMU NAJCESCE RAZMISLJATE: O inflaciji, koju vasa Vlada
objasnjava kao pritisak medjunarodnih sila na nezavisnu i slobodnu
Hrvatsku.

A STA JE NNNIS-INFLACIJA: To vam je kad mleko danas kosta
1500, sutra 9700 a prekosutra 56.000 kuna, to vam je kad imate
novcanicu sa 15 nula (1.000.000.000.000.000) s kojom u devet ujutru
mozete da kupite 200 grama alpske salame, a u devet i petnaest samo
20 g iste mesne preradjevine. To vam je kada vam je plata oko 2
DEM, ali vas boli kurac, jer vasu zemlju niko i nikad nece baciti na
kolena.

LEPE STRANE INFLACIJE: Cekovi. Cekovi. Cekovi.

KAKO CEKOVI: Danas nadjes budalu-privatnika koji ima radnju sa
prehrambenim proizvodima. Udjes, jebe ti se, kupis robu za 8000
DEM, ispises 8000 cekova, a kroz nedelju dana - u lokalnoj kuna
valuti platis 8 DEM.

STA JE JOS LEPO: Na televiziji ti prikazuju piratske kopije svih
filmova. Neka probaju da te tuze dok si pod NNNIS.

A STA JE NAJLEPSE: Najlepse je sto znas da je tvoja zemlja u
pravu. Sto si svestan da ti je domovina jaka, da te neprijatelji i pederi
iz sveta ne mogu kupiti, sto si Svoj Na Svome, sto branis demokratiju
i sto znas istinu. Sto se plemenito zrtvujes za Nacionalne Ciljeve i sto
si odlucan da izdrzis jos tisucu godina, samo da Predsednik ostane na
vlasti. Sto si spoznao sustinu zivota: ne u materijalnim bogatstvima
nego u buretu u spavacoj sobi.

A STO JE NAJNAJLEPSE: Da cete vec na prvim slobodnim
demokratskim izborima reci "Ne" tzv. medjunarodnoj zajednici a
posebice tzv. Kontakt grupi i da cete iz prkosa i osecaja zahvalnosti
glasovati za partiju - Zna Se.

PA, DOKLE TAKO: Zauvek. Forever. Do kraja. Dok svet ne sazna
Istinu. Dok ne prizna da smo u pravu.

A SANKCIJE: Jebes zemlju koja nema NNNIS. To i nije zemlja,
nego banana-republika.

KONACNO, NAJCESCE PITANJE IZ NNNIS-PERIODA: "Sta
su to banane?"
* * *

IDE PRICA IZ TOKYA...

Vece, put...spakujem se za pola sata, ponesem jaknu za svaki slucaj(1), do
stanice u kratkim rukavima.
Devojka koja je organizovala moj odlazak se nije pojavila da me isprati, poslala
je njih dvoje kao zamenu. Razlog za nepojavljivanje: suvise je popila prosle
noci pa joj nije do ustajanja. Zabelezim telefone njih troje iz Tokija. Cekace
me na stanici, ali za svaki slucaj(2)
Put - nocni autobus: namenjen za putovanje nocu, prilagodjen za spavanje u toku
voznje. Po sirini autobusa - tri sedista - moje u sredini. Sediste sa ugradjenim
vokmenom , gomila pomicnih delova za lepsi san J. Trebalo mi je vremena dok sam
provalio sta kako ide.

1 dan
Jutro, vozimo se kroz Tokio. Pada kisa, hladno je. Desio se "svaki slucaj (1)"
Stizemo na stanicu, 5 minuta pre vremena. Izlazim, niko me ne ceka.
Proslo je 40 minuta, niko ne dolazi po mene.

Krenem da trazim telefon (desio se "svaki slucaj(2)), kad se pojavljuje devojka
koja treba da me saceka (znam je odranije jer je bila u Kobeu par dana).
Jednostavno, zakasnila je. Treba da sacekamo jednog tipa sto isto dolazi na
stanicu. On kasni jos vise.
Kad smo se skupili, krecemo da se malko odmorim u kancelariji AIESEC-a NC
(nacionalni komitet). Usput - obilazak carske palate.

Carska palata - na jednom, reklo bi se, ostrvu, iza sanca sa vodom sirine 20-ak
metara i sume. Vidi se poneki delic poneke zgrade. U sancu, ribe, bar 5kg svaka.
Oko sanca veliki brisani prostor (sljunak, sirina 100-150 m), oko tog pojasa,
pojas drveca, iza toga grad.

Prolazimo i parlament. Zgrada vise evropskog izgleda. Ispred zgrade, panduri
naoruzani drvenim palicama duzine oko metar i po, nisam proveravao tacnu duzinu
(kendo fazon).

Metro - iako je napolju hladno, u tunelima metroa je jako toplo. Po tiih
hodnicima se i Japanci gube. Taman sam pomislio da cemo izaci na svez vazduh,
kad nailazimo na jos jedan nivo sina. Za snalazenje je potrebna trodimenzionalna
imaginacija.

Upozorili su me da je NC office neuredan.
NC oficce nisu raspremali od zadnjeg zemljotresa, reklo bi se: Dva racunara,
fotokopirka, stamparska masina (sa pratecom opremom). Tip spava u vreci na podu
(pripremaju Skupstinu), gomila kesa sa praznim konzervana od sokova i piva moje
visine u cosku, plakati po zidovima, papiri i ko-zna-sta-sve-ne po podu i
stolovima. Od gomile stvari izdvajam: dve australijske (!?) zastave na podu,
ocigledno davno ne korisceni usisivac, gomila praznih flasa, hrpa registara,
stari aiesec casopisi, kutije nepoznate sadrzine duz zidova.

Odrao sam ih u "Zidu" i "Tetrisu".

Za danas - poseta delu grada koji se zove Yokohama. Idemo na obliznje, sveze
napravljeno vestacko ostrvo. Do ostrva vodi Rainbow bridge. Most pravi petlju
iznad zaliva: ide pravo, pa skrece levo pod uglom od 270 stepeni (znaci, desno).
10 metara visoka kopija "Statue Slobode".
Pridruzilo nam se jos petoro.

Rucak tog dana: restoran radi po sledecem principu: stolovi imaju ugradjene
"rostilje" (metalne ploce za przenje, greju se iz stola). Narucimo, donesu smese
za przenje pa sami przimo. Cena ista kao da su oni to radili.

Joypolice: veeelika zgrada sa raznim vidovima zabave. 10-ak "atrakcija" (lokalni
naziv), vecinom 3D i Virtual Reality (VR) simulatori, "klasicne" voznje po
sinama u "karucama" (asocijacija - mrtva petlja)...sve jos nevidjeno i tesko
opisivo : ne moze se porediti. I gomila klasicnih i jednostavnih zabava.
VR koji sam posetio: naocari za 3D sliku, nas osam u nekoj kabini na sedistima.
Vezemo se(!) i pocne...neka vrsta SF VR. Mi smo u nekoj ajde da kazemo letelici
koja se zagnjuri u neki okean, pa onda malo letimo, malo plivamo, pri prolasku
kroz vodu i udaramo u kamenje i neke zgrade, sedista prate desavanje (zato smo
se vezali). 3D osecaj kompletan, radnja je zabavna (mada na japanskom - ima
nekih androida sto pricaju ponesto), "rad" sedista je savrseno ukomponovan sa
desavanjima: kako "udarimo" u nesto , sedista odlicno odsimuliraju udarac.
Jedino sto ne pripada simulaciji (nije u fazonu) je zvuk "motora" koji pokrecu
sedista kada je to potrebno.
Sinska klasika: sine (doduse bez mrtvih petlji) ali sa usponima, padovima,
krivinama i slicno, po dvoje ljudi sedi u kolicima koja podsecaju na ona
rudarska za transport uglja. Znam ja da to radi vec godinama i da je to
prezivelo hiljade ljudi ali nisam se bas obradovao kad je krenulo. Brzina -
pozamasna, skretanje pod uglom od 90 stepeni, iznad glava ostalih posmatraca
(visina - 10-ak metara), isprobavanje centripetalno-centrifugalnih vragolija.
Mesto za sedenje je usko, sa razlogom, da ne bi bilo puno tumbanja. I oblozeno
je gumom. I to se nekako prezivelo, e, onda su kolica krenula da voze u
rikveeeeerc...Isto cimanje, samo nema pripreme za krivine. Skracenje zivota:
oko 2 minuta.

Posle sam ih odrao u dve "njihove" igre: prva je na stolu kao za bilijar, umesto
coje je jako klizava povrsina, svako ima svoju polovinu "terena", dva "gola", po
jedan na svakoj strani stola. Neka vrsta paka i ajde da kazemo "reketi". Pa ko
kome vise golova. Druga: kante koje se otvaraju po "random" (slucajnoj)
funkciji,, sa odredjene daljine se lagane lopte velicine teniskih ubacuju u
kante (kada su otvorene). Zahvati se po nekoliko lopti odjednom, ceka trenutak
kada se kanta otvori i gadja otvor. Pa ko vise ubaci.

Nekoliko zabavljaca i maskota zabavlja narod dok cekaju u redovima (bila je
nedelja i bilo je puno ljudi, za svaku od "atrakcija" je trebalo cekati izmedju
20min i 45min.)

Mnogo brodica za turisticko razgledanje zaliva i ostrva.
Poseta lokalnom vidikovcu, jos malo setnje i nazad.

Krenem sa tipom kod koga treba da spavam. On zivi sa porodicom malo izvan grada.
Kad smo stigli, ogromna kuca sa jos vecim dvoristem, garaza, besna kola...i
ostale kuce u okolini su takve. Zakljucak - zavrsio sam na lokalnom Dedinju.
Ulazimo, tacno na veceru. Otac, majka, sestra i tetka koja je dosla specijalno
zbog mene jer radi nesto sa Kanadjanima pa zna engleski bolje nego uobicajeni
Japanci. Sedamo, djakonije raznih tipova i namena. Po klasicnom japanskom
fazonu: od svega po nesto.
Tada me je "napao" pas. Bio sam joj (kuji) interesantan. Pa sam morao da je
ceskam. Pazi sad: kuja se zove Marjan!
Tu sam saznao da je tip iz aiesec-a kod koga sam, ziveo u australijskoj porodici
pola godine (opet kao neka razmena) tako da im moj dolazak nije cudan.

Gospodja mama slika i njene slike su po celoj kuci. Tematika - fantazije. Njena
glavna slika - andjeo ispred obrisa nekog grada. I tu ja pomenem da moje prezime
u osnovi ima rec "andjeo" i ona se tu odusevi (japanski - raspilavi).
Spremili su mi peskire, cetkicu, sapun...a ja mangup imao sve svoje. Posebno
odusevljenje izazvalo je to sto sam poneo svoju posteljinu (kazu, mnogo sam
obziran). I to jos u duginim bojama (takvu sigurno ni oni nisu videli).
Poklonise mi komplet lepeza-marama u plavoj boji.

Sutra ujutro, najdjakonastiji dorucak mog zivota. Sa sve sokom od banana i
kivijem (i gomilom konvencionalnog jestiva).
Poklone mi jos i jedan kao mali ukras, mala slika sa tradicionalnim lutkama na
njoj. Te lutke ima skoro svaka kuca.
Ne budem lenj, poklonim ja njima dve figurice (lutke) u srpskoj nosnji. I tu se
oduseve (japanski - raspilave), posebno gospodja mama.
Pa mi mama pokloni i razglednicu na kojoj je kao motiv njena slika sa onim
andjelom.
I tu se mi ispricamo i pozdravimo i krenemo...pada kisa. I mama resi da nas
odbaci do stanice kolima. Nova vragolija - televizor u kolima (umesto radia).
I tako je poceo

2. dan:
Tip me je predao devojci koja mi je bila vodic narednih nekoliko sati,cilj -
Asaksa hram, glavni u Tokiju. Padala je jako lepa kisa.
Do hrama se prolazi kroz "spalir" malih prodavnica sa svom mogucom japanskom
tradicionalnom robom. Oko 50-ak prodavnica sa svake strane. Za overu svega - oko
2 sata.
Dosta interesantnih detalja, slika i zgrada - zabelezeno na slikama (kad ce
slike, ne zna se). Hram se sastoji od glavne zgrade, jos jedne velike (visoke
4-5 spratova), uz jos tri mala hrama i prateci sadrzaj (fontane, statue -
cuvari, i slicno)

Posle rucka u lokalnom restoranu preuzima me jedan tip. Jos se malo vrtimo,
obisli smo i jedan omanji muzej i njihov Univerzitet, par jeftinih prodavnica i
studentski restoran. Sa glavne zgrade Univerziteta nisu uklonjeni (stoje za uspomenu) tragovi borbi studenata i policije iz njihovih protesta pre nekih dvadesetak godina (ako se ne varam).

Posle Univerziteta na sastanak aiesec-a koji imaju zbog prijema novih clanova.
Jedva stizemo na vreme, vreme je 7 sati. U 15 do 7 mi je rekao da ja treba da
drzim govor u 7.
Oko 100 potencijalnih clanova i 20-ak starih clanova, klasican dosadan sastanak.
Ja malo razbijem dosadu, dobro sam ispricao sta sam imao (to mi kazu ovi iz
aiesec-a).
Posle sastanka, zuraja, na japanski nacin: sednes i jedes i pijes.

Gotova "zurka", nas petoro krenemo u sobu sledeceg mog domacina. Covek -
student, ima jednu sobu i kupatilo, kuhinja je u hodniku, onako usput. Shodno
starom obicaju u aiesec-u, sav posao oko pravljenja prezentacije u Power Pointu
su ostavili za zadnju noc. I tako smo bili nas petoro, dva racunara i prateci
namestaj u sobi dimenzija oko 3x4. Ja sam se uskoro bacio na spavanje, a oni su
radili (i budili me povremeno) do negde 4 ujutru. Ujutru sam ih nasao izvaljene
po podu (i krevetu ujedno - tatami) tamo gde su se zatekli na kraju posla. Tako
je poceo

3. dan:
Opet smena vodica, ovaj put ih dobijam dvoje, jos nam se prikljucuje njih troje.
Mesto - Kamakura, jedan od poznatijih hramova u cijoj blizini se nalazi najveca
statua bude. Prvi put, sunce.
Hram je u prirodi, na vrhu brda. Do njega vode stepenice. Gomila ljudi, neradni
dan. Levo od ulaza u hram, zid visine 5-6 metara, duzine 15-20 napravljen od
burica. Pitam za sta su burad, kazu za pice. U sastavu hrama je i muzej.
Prilikom molitve u hramovima, obicno se prvo ubaci poneki novcic u neku vrstu
recimo korita (mada nije obavezno). Sa krova visi konopac pri cijem je vrhu
prikaceno zvono, sfernog oblika, ne kao nasa. Konopac se protrese da se oglasi
zvono (da bi se razbudio ko treba, da cuje molitvu), pljesne se dva-tri puta
rukama i onda se dlanovi spoje ispred grudi i pomoli. Sve to se desava ispred
samog hrama, unutrasnjost se vidi ali se ne moze prici. Da bi se uslo u sam hram
i pomolilo tamo, treba platiti. Tada nema zvona, nego lokalni svestenik udara u
veliki bubanj.
Uobicajena radnja nakon molitve - predvidjanje sudbine: iz odgovarajuce kutije
koja se prvo protrese (promesa) izvuce se jedan stapic. Broj na tom stapicu
odgovara broju hartije sa sudbinom. Hartija se uzme, ako je "dobra", moze da se
zadrzi, ako je "losa", odmah se vezuje na posebno mesto pored hrama: to su
drveni okviri visoki dva metra i dugacki oko 5-6 , unutar kojih su razapeti
(vertikalno) kanapi. Za te kanape se vezuju "lose" sudbine.

Jos nekoliko slicnih mesta postoji za ispunjavanja zelja: na drvenim plocicama
sa nacrtanom jednom od simbolicnih zivotinja, napise se zelja i ostavi da visi.
Plocice stoje na vidnom mestu, uzme se plocica i ostavi 500 jena u kutiji.
Zakljucak prisutnih buducih ekonomista: sa obzirom da se sve vezano za hram,
molitvu, proricanje sudbine i srecu placa, posedovanje hrama je mega-posao.

Odmah pored hrama, jezero sa filmova: lokvanji, cvece raznih boja po obali,
prijateljski raspolozene ribe (5-6 kg komad, slobodna procena), spremne da jedu
i iz ruke (uz malo truda), malo pataka i nesto malo vise gusaka. Cela okolina je
uredjena za setnju kroz prirodu.

Onda smo otisli i do Mega-Bude. Stvarno je mega. Visina oko 15-ak metara,
unutrasnjost suplja, imam slike ( a kad ce slike...).

Za to vece predvidjena proslava Dana drzavnosti, prijem u organizaciji nase
ambasade i drustva japansko-jugoslovenskog prijateljstva. Vodici su mi pogresno
izracunali vreme potrebno da se stigne sa kraja na kraj Tokija, kasnimo.
Stizemo do zgrade sa pola sata zakasnjenja. Presvlacim se u WC-u ( odelo,
kravata...). Dogovaramo se kako se nalazimo posle i upadam tacno da cujem kraj
poslednjeg govora. Propustio sam najvaznije (hehe). I, onda, prijem.

Nesto poznatih ljudi (sto su pratili nase u poseti Kobeu): Snezana Jankovic,
atase za kulturu, Branka Takahashi (udata za Japanca), Dalibor (student). Uz
njih: gomila nepoznatih. Interesantne face: trojica nasih zaposlenih u japanskim
firmama, student japanologije, predstavnik ambasade, japanski student koji je
studirao u Beogradu i koji zna srpski neopisivo dobro (za bilo kog stranca),
predsednik pomenutog Drustva (ziveo u Srbiji, bio univerzitetski profesor),
dvoje sluzbenika ambasade ciji sin bas nesto uci programiranje, par slucajnih
prolaznika (Japanaca) uz vec poznate ljude - dosta.

Posle prijema, nalazim se sa sledecim domacinom. Kod njega kuci ljustimo neki
kineski alkohol, u odnosu na sake - ludo dobar. Neka vrsta likera. I jako brzo
na spavanje.

4. dan:
Poseta najvisoj zgradi u Tokiju - Sindjuku (S kao Sumadija). Vidikovac ne na
vrhu zgrade nego na samo 42. spratu. Sa tog mesta se po dobroj vidljivosti vidi
i planina Fudji, nije bila dobra vidljivost.

Posle toga poseta Sindjuku parku: u sred Tokija, park, suma, jezera. Glavno
piknik-mesto. Vodici pricaju o flori i fauni, gomila ljudi seta ili sedi na
travi (neradni dan), nigde ni papirica.
U posebnom delu parka, uredjena "Tradicionalna japanska basta" : bonsai drvece,
nepoznato cvece (sarenilo na sve strane), u jezercima ribe (one od 5-6 kila
komad), kornjace, nesto malo pataka, brvnara (stilska), drveni mostici. Iznad
krosnji drveca, u daljini, zgradurine, centar Tokija.

Lokalna Ulica srpskih vladara (zatvorena za saobracaj, mora da je bila prva
subota u mesecu). Pantomimicari, zongleri, zabavljaci raznih tipova.
Ikebukuro akvarijum: raznovrstan, doduse bez ajkula i kitova kao u Osaka
akvarijumu. Ispred zgrade, predstava nekoliko foka. Jedna od njih je balansirala
na levom peraju.

Uvece, opet "drinking party" za nove clanove.
Posto se ti ljudi medjusobno ne poznaju, svi ljudi za svim stolovima su se
medjusobno ispredstavljali jedni drugima. Ustane, kaze kako se zove i jos
ponesto po izboru, ostali malko aplaudiraju i to je to. Dosadno i
konvencionalno. Ja sam bio zadnji na redu. I da malo razbijem monotoniju,
postovanoj publici (koja ne zna bas engleski) obratio sam se sledecim recima:

"Igor Andjelkovic, AIESEC Jugoslavija. Dragan Stojkovic number one!" I zaradim
ovacije.

Dosta puta smo se slikali. Njima je obicaj da kad se slikaju pokazu prstima "V"
("peace"). Moja dilema: kako cu kad se vratim da objasnim slike na kojima sam
okruzen japancima koji pokazuju siptarski simbol. I kazem ja njima ne dva nego
tri prsta. Oni se zbune, ja kazem, srpski simbol. I svidi im se.

Pri kraju zabave, kazem ja jednom od glavnih da hocu njihovom aiesec-u da
poklonim omanju srpsku zastavu za office. I on se tu odusevi (japanski -
raspilavi). I zove sefa. I sef se odusevi (japanski - raspilavi). I rese da
naprave scenu od toga. I zovu sve prisutne. Oni kazu par stvari, ja odrzim
govor (opet) i zahvalim se na gostoprimstvu i jos malo izreklamiran aiesec. I
svidi im se i svi se oduseve (japanski - raspilave). I onda predam zastavu (sa
sve posvetom). Tek se tu oduseve (japanski - raspilave), kako i ne bi, srpska
zastava BRE!!! Onda malo skandiranja za moj srecan put (svih 120 ljudi) -
japanski obicaj i kraj.

Pozdravim se sa svima (ne, ne, Japanci se ne ljube) i isprate me na stanicu.
Dobijem jos par sitnih poklona i ufuram u autobus. Mahali su mi dok sam odlazio,
sa naravno, tri prsta.

Rezultat posete: u office-u AIESEC-a Tokija visi srpska zastava.

Dosadna strana posete: svih pedesetak ljudi sa kojim asam imao kontakta vecinom
su bili novi clanovi i svi su me konstantno, ljubazno i strpljivo pitali ista
pitanja na koja sam ja konstantno davao iste odgovore, ljubazno i strpljivo.

Losa strana posete: posto nisam bio (spavao) na jednom mestu, preko dana mi se
torba nalazila na nekoj od stanica u pretincu : ubaci se nesto love i stvari se
zakljucaju. Tako da sam bar dvaput dnevno morao da vucem torbu sa sobom, kroz
njihove guzve to je bilo jako nezahvalno.

To je bio Tokio, mozda cu uskoro da probam ponovo sa skeniranjem slika.
----
Igor Andjelkovic igor@gold.....jp

 

 


Amika.rs