Amika.rs

Елеонора Лутхандер - Стокхолм - Шведска


Света Луција, свети Карл, Нобел-открића... и коментари...


Prošle godine, otprilike u ovo doba javio se moj andjeo – čuvar:

”Чувајте се, Елеонора. Ви већ имате књигу са насловом Капитал, не знам да ли постоји светац

који се зове Карл? Па сад и ова песма о банкоматима са предлогом за награду..

. Излажете се опасности да вас Света Луција нападне два пута - и за књижевност и за економију”.

KAO GRETA GARBO

Ne, ja ne želim
da budem poznata
ne treba mi
Nobelova nagrada

Neka bude tišina kada
udjem u istoriju

Neću da razgovaram
sa novinarima

Samo ću izvaditi
ogledalce iz tašne
da pogledam
u jedno nasmešeno lice

Eleonora Luthander

Pošto je papa Benedikt Šesnaesti ove godine rehabilitovao Karla Marksa, možemo slobodno reći da smo dobili "novog sveca": Sveti Karl ubija kapital(izam), kao Sveti Đorđe - aždahu.

A veliki kapital od pola miliona evra (polovinu Nobelove nagrade za ekonomiju), dobiće moja imenjakinja iz Amerike, politikolog Elinor (ELEONORA) Ostrom. I to zato što je pokazala kako "zajedničkom imovinom mogu uspešno da upravljaju njihove korisničke udruge". Meni to dodje kao – samoupravljanje. Sedamdesetšestogodišnja Eleonora iz Indijane upravo je ”izmislila toplu vodu”, a uskoro će i točak, blago nama, biti "pronadjen", taman za neku tamo sledeću dodelu nagrade...

Švedska kraljevska akademija će ostatak od milion evra, dati drugom dobitniku ovogodišnje nagrade za ekonomiju, kalifornijskom profesoru iz naiconalne ekonomije, Oliveru Viliamsonu, za njegovu teoriju da korporacije služe kao strukture za rešavanje sukoba. Mnogi ekonomisti tvrde da su upravo propusti na polju upravljanja korporacijama doveli do ekonomske krize koja je gurnula svet u recesiju. Pa da, radnicima - fabrike...i opet lepo ”Jovo na novo”, nema druge.

Sta još reći? Neću više da se mešam u Nobelovu nagaradu iz ekonomije. Meni je odavno sve već bilo jasno, još 1981. godine, kada sam sa desetkom diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Beogradu!

Izgleda da je najprestižnija Nobelova nagrada ipak ona - za književnost. Ne toliko zbog para, već radi Svete Lucije (sa plavušama u pratnji), koja lično dolazi pre svanuća do slavljenikovog kreveta u hotelu "Grand" u Stokholmu i nudi mu još tople kolačiće, ”Lucinije mačkice” (”lussekatter”), koje mirisu na šafran. Ko bi tome mogao da odoli?

Zato nije ni čudo zasto je Martin Rodbel, dobitnik nagrade za fiziologiju ili medicinu 1994. godine, umesto da govori o značaju G-proteina za prenos signalnih supstanci u ćelije, pročitao JEDNU SVOJU PESMU. Tim pesničkim prevratom, u stilu Andrea Žida, zasenio je Japanca iz poznate samurajske familije, pravog dobitnika Nobelove nagrade (Kenzaburo Oe) za književnost te godine. Biohemičar iz Severne Karolajne prosto nije mogao da se uzdrži od poezije...

”Poeziju će svi pisati”, već pomalo dosadno, ali istinito!

Prof dr Martin Rodbel je pored proteina ceo svoj život obozavao francusku knjizevnost. Žena mu je bila balerina, a omiljeni pisac, niko drugi do - Andre Žid, Nobeleovac iz 1947. godine. Tako se ovaj pesnik - hemičar ”progurao” (preko G- proteina) sve do Plave hale (koja je zpravo crvena radi neokrečenih cigli) u Grdskoj većnici u Stokholmu, da bi u zanosu pročitao svoje stihove pred veoma iznenadjenim zvanicama. Visoki gosti, kralj i kraljica i ostali Nobelovci, očekivali su da im ovaj doktor, za te pare (opet pola nagrade - pola miliona evra) na primer, otkrije neku tajnu ”večite mladosti”, a ne neke svoje neobjavljene gimnazijske stihove...

Sve sam to lično videla i čula gledajući televizijski prenos iz svoje kuhinje kraj jezera Melaren u Stokholmu, te uzbudljive 1994. godine, dok sam i sama svojoj deci pekla ”Lucijine mačkice”...

Eleonora Ostrom je, inače, prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu za ekonomiju, od kada je ta nagrada ustanovljena, krajem šezdesetih godina prošlog veka. Ali, Elinor treba da odahne kada je u pitanju Sveta Lucija, jer ona dolazi samo književnicima, što može da bude svojevrsni problem za ovogodišnju, pedesetšestogodisnju dobitnicu Nobelove nagrade za književnost.

Šta će se onda desiti Herti Miler u zoru 13. decembra? Ovde bar nije problem ako se dve cure vole! One, kad se razdani, odmah mogu u obližnjoj protestanstskoj crkvi da se venčaju...

Ali, srećom po Milerovu, u pratnji Svete Lucije idu i ”Zvezdani dečaci”, ("Stjärngossar"), pa bi neki malo stariji od njih, punoletan, mogao jako da obraduje laureatkinju, na primer, kao Jezus (22. g), Madonu (51. g).

Još jedan komplikovan slučaj za Svetu stolicu...


KAPITAL

Počeću da štedim
novac
da se vratim u tvoju mladost

Možda ću malo zaspati
kapci su mi kestenova kora
od umora

Prešla sam celi ovaj put
radi težine
tvoje ruke
na mom desnom ramenu

Kako sada volim to svoje rame
To je najvrijednije sto imam

Eleonora Luthander

 


... И КОМЕНТАРИ:

Раде, овдашњи: Добитник Нобела за књижевност ЈЕДИНИ уз награду добија и колачиће! Још вруће, уз топлину женске јутарње посете...

Амик: Не заноси се, Раде. То је само ехо оне познате изјаве: "Немају хлеба? Зашто не једу колаче?"

Прекобарац: Заиста, зашто Света Луција посебно брине о књижевницима кад су економистима потребнији светитељи?

Ка5ан 5ат 5ровић: Па добили су појачање - светог Карла.

Mister New Wave: I odmah se bacili na varijantu samoupravljanja i u recesiju...

Прекобарац: Значи ли то да је самоуправљање поранило? Ко први изгуби, он на крају добије Нобела?

Амик: То је, што би рекао Жилник, "Стара школа капитализма". Тако гласи назив његовог новог дугометражног филма који се "андерграунд", ту и тамо, приказује по Београду... Нису га хтели у "фенси" салама... Одеш на изложбу у музеј, у прилогу иде филм. Изложба никаква, али је зато филм о савременим догађајима у Србији, документарно-играни и запаљив...

Zlatana: Eto, i on je dobio svoj kolačić... Nego, Eli, može li recept za "Lucijine kolačiće" i bajalice koje idu uz to?

Раде, свагдашњи: Ја могу да вам измућкам коктел "Света Луција". Одмах хвата, па сам бајеш...

Eleonora Luthander: Dobićete recept, draga Zlatana, i to najkasnije 13. decembra, kada se u Švedskoj slavi Sveta Lucija. Recept treba da prevedem ovih dana. A u bajalice se ne razumem. Ja samo pišem pesme ili "protestna pisma". I da nije Amike, niko ih ne bi pročitao...

Zlatana: Hvala, Eli, znala sam da ćete razumeti... A za bajalice, i to su stihovi... Oni što šire prostore i sabijaju vreme..

Амик: И ја поздрављам Амику...

Раде, шанкер-мен: ... и све у студију! Ко је за коктел, нећу да мућкам двапут?


Amika.rs