Amika.rs

Милан Балинда - Вашингтон - САД


 

NAJLEPŠI MITOVI I LEGENDE MEKSIKA

Knjiga je objavljena


Adaptirao Milan Balinda

milanbalinda@yahoo.com

 

МИТОВИ ДРЕВНИХ ЦИВИЛИЗАЦИЈА МЕЗОАМЕРИКЕ

(Милан Балинда: «Најлепши митови и легенде Мексика», издање «Балинда и другови», Београд, 2010)

У основи мита је потреба човека да упозна свет око себе, пише Мирче Елијаде, и да нађе ослонац у новом и неистраженом. И митови имају свој живот, сматра Едгар Морен, сродан животу богова. Али док богови нестају и замењују се новим, митови трају. Добар доказ за ту тврдњу наћи ћете у књизи Милана Балинде, новинара интернационалног искуства и публицисте-етноистраживача који је непуне три деценије живео и радио у Мексику, Никарагви, Белизеу и Мајамију. Књига обухвата изабране митове и легенде чак десетак прастарих народа Мезоамерике, односно Мексика и северног дела јужноамеричког континента. Они се причају и данас, а њихови корени су у несталим цивилизацијама Астека, Маја, Тотонака, Олмека, Толтека и других, све до доласка шпанских освајача, али и после тога, у колонијалним временима, све до савремене легенде из Мексико Ситија.

Личности у њима су први и каснији богови, Сунце и Месец, краљеви, свештеници и особе надприродних моћи, али и вулкани, громови, јелени, свици и друге природне појаве и шаролик животињски и биљни свет. Догађаји одсликавају особености и проблеме свакодневног живота, до катастрофа, смењивања народа и појава нових богова. Легенде из колонијалних времена имају занимљиве личности чије јарке и контрастне особине приказују полифоничне карактере, другачије него што у први мах изгледају, као да призивају савремену драматургију.

Приређивач овог избора у први план је истакао легенде о борбама за сетве кукуруза и плодоносне пљускове, народу који се осмехује, змијском божанству које изазива суше када се људи свађају, историјским личностима као што је Доња Марина која је преводила Ернану Кортесу и родила му сина Мартина, «првог савременог Мексиканца» мешане европско-индијанске крви. Преводећи са језика Астека на језик Маја, а касније и на шпански, она је посредовала у бројним преговорима и спречила многа велика крвопролића покорених народа али и освајача.

Посебну вредност књизи дају бројне прастаре слике и илустрације које прате сваки текст, оригинална дела старих народа која се први пут објављују ван Мексика. Овај драгоцени избор приређивач Милан Балинда је посветио Вуку Милана Балинди Левиу (Мексико Сити 1983 – Мајами 2008. године).

Миливој Анђелковић

UVODNE NAPOMENE

Opravdano ili ne, često se smatra da se knjigama pišu predgovori da bi se objasnile i opravdale greške i nedostaci. To ovde nije slučaj. Ne zato što ova knjiga nema nedostataka, pa i grešaka, već zbog toga što se oni najverovatnije ne mogu opravdati iole prihvatljivim objašnjenjima. Ipak, autor smatra mogućim da donekle objasni makar ime knjige. Naslov Najlepši mitovi i legende Meksika – je opis sadržaja koji se nalazi između korica ove knjige. Pridev najlepši bi trebalo shvatiti veoma subjektivno.

Da li su ove priče žive i danas? Da, mitovi i legende iz ove zbirke čuju su i u današnjim državama van Meksika, ali pojam Meksiko se ovde koristi umesto istorijsko-geografskog pojma Mezoamerika. Postavlja se potom pitanje šta je mit, a šta legenda, a to nije teško razjasniti, tim pre što postoje već usaglašene definicije:

MIT je uglavnom definicija priča koje su se navodno dogodile u neka davna i neodređena vremena tokom praistorije ili, mnogo ređe, u istorijskom periodu. Te priče mogu da sadrže natprirodne elemente koji nisu u skladu s ljudskom logikom. Mit takođe može da sadrži religiozna objašnjenja i u mnogobrojnim primerima mitsko pripovedanje se podudara s religioznim stilom predanja. Neki bi jednostavno rekli da je mit – kompletna izmišljotina u koju su uključeni i bogovi.

LEGENDA je, sudeći po definiciji, delimična izmišljotina. Legende pripovedaju o stvarnim ljudima koji su uradili nešto veoma hrabro, ili veoma neobično, ili i jedno i drugo. Legende opisuju događaje koji su se odigrali u neko određeno vreme, tokom neke istoričarima prepoznatljive epohe. Međutim, legenda nije istorijski spis jer ona ne opisuje događaje onako kako su se stvarno odigrali, već je u legendi pušteno mašti na volju da preteruje u svojim opisima toliko da i legenda mnogo puta iritira toleranciju ljudske logike. Činjenica da dosta odraslih ljudi veruje u legende, a neki od njih čak i u mitove, nije predmet ove knjige. Neke priče počinju kao legende, a potom se prelivaju u mit.

U jednoj priči o Donja Marini upućeni čitalac prepoznaje sve ličnosti koje su navedene u njoj, kao i događaje koji su se odigrali na manje više opisani način. To bi bila legenda sve dok se Donja Marina ne pretvori u planinu. U tom trenutku postaje mit.

Povod za ove uvodne napomene leži u činjenici da neke priče u ovoj knjizi u naslovu sadrže reč „legenda“, iako se očigledno radi o mitu. Razlog za takav naslov nije što je sastavljač ove zbirke pogrešio, već je mnogo jednostavniji: to je originalni meksički naslov po kome se priča prepoznaje. Slično tome, neke priče počinju sa „kaže legenda...“; bilo bi neumesno ispravljati meksičke naratore i podučavati ih da su ono što oni nazivaju legendama po definiciji mitovi. Na kraju krajeva, usaglašene definicije mita i legende mogle su biti i drukčije, jer su to samo definicije, a autor ove knjige, za koju s odgovornošću tvrdi da nije udžbenik, ipak više veruje starim predanjima koja odvajkada insistiraju na tome da su mitovi i legende neukrotivi po definiciji.

Primetne su mnoge sličnosti tema, događaja i likova među mitovima i legendama Mezoamerike bez obzira kome narodu ili kojoj civilizaciji pripadaju. To je zato što su se te kulture rađale i razvijale u bliskom susedstvu. Zato su te civilizacije delile mnoge sličnosti i u svojim religijama i bogovima. Preporučuje se čitaocu da pročita pogovor na kraju ove knjige u kome su, u kratkim crtama, objašnjeni vreme i prostor civilizacija Mezoamerike.
Ko god proceni da su neki od ovih mitova i legendi u suštini samo bajke, a neke od njih i sa primesama basni – takođe je u pravu.

Dakle, čitajte i uživajte, ovde...


La Malinče

(Iz kolonijalnog doba)

Predivnog i božanskog izgleda planina Malincin uzdiže se u nebesa da bi tamo preklinjala za kišu. Svako je posmatrao oblake koje je ščepao vetar, ali oni sa Malincina obavezno donose pljusak.

Nakon što je okončano osvajanje, Asteke su, znajući da je Marina* mrtva, pokušali da se domognu njenog tela. Kada su ga napokon imali u svojim rukama, plašeći se da telo ne prigrabe Španci, sakrivali su ga na različitim mestima.

Onda su na jednoj velikoj planini otkrili ogromnu pećinu, pa su na konja, koji im je poklonio Kortes stavili Marinino telo i odneli ga na brdo gde su ga sahranili pri dnu pećine, a potom su pećinu zatvorili velikim stenama.

Na ključnim mestima postavili su stražu da bi je čuvali.

Od tada su starosedeoci tu svoju planinu nazvali Malincin, a od tog vremena ona im sa svog vrha šalje obilne pljuskove.

Jasno se vidi na planini silueta Malinčinog, kako još zovu Marinu, usnulog tela koje ište kišu od nebesa.

* Početkom 16. veka po mišljenju mnogih, jedna žena je svojim delovanjem promenila tok meksičke istorije. Bila je to Donja Marina koja je služila španskom osvajaću Ernanu Kortesu kao prevodilac, prvo, a kasnije mu je podarila sina po imenu Martin, koga mnogi simbolično uzimaju prvim savremenim Meksikancem, mešancem Evropejca i Indijanca. Smatra se da La Malinče, kako su je prozvali nakon što je prelaskom u hrišćanstvo dobila ime Marina, a u mladosti se zvala Malincin, svojim nastojanjima na uspešnim pregovorima između Španaca i Indijanaca izbegla velika krvoprolića.

Donja Marina rođena je 1505. godine (ili 1496.) u selu Pajnala gde se govorio nahuatl jezik. Kako je kasnije u mladosti naučila maja jezik, prvobitno je prevodila sa nahuatl jezika, odnosno sa jezika Asteka, na jezik Maja, a potom je jedan španski sveštenik, koji je prethodno bio zatočenik kod Maja, prevodio Kortesu na španski. Kasnije je Malincin naučila španski.

U španskim arhivima postoji dokument u kome Kortes piše: „Pred Bogom dugujemo ovo osvajanje Nove Španije Donja Marini“.

Smatra se da je umrla 1529. godine, ali neki tvrde da je bila živa sve do 1550.

... čitajte i uživajte, takodje i ovde: PRETHODNI TEKST

... и на ПУЛСЕ-у, са коментарима...

 

 


Amika.rs